Mojoj Mireli

Kad su noći bile duge i tihe,
kad su koraci moji lutali po tmini,
tvoja ruka, Mirela, bila je svjetionik,
sjaj koji je vraćao vjeru u mene.
Kad sam bio na vrhu,
ponosan, ali ponekad slijep,
ti si bila tiha sila koja me držala,
podsjećajući me da ni visina
ni tama ne mogu promijeniti srce.
Mirela, tvoje oči vide ono što ja ne vidim,
tvoje riječi brišu moje strahove,
tvoj osmijeh grije rane koje nisam znao da nosim,
tvoja ljubav me spasila
kad sam zaboravio tko sam.
S tobom sam naučio da padovi nisu kraj,
da snaga nije samo u uspjehu,
nego u ruci koja te digne
kad misliš da nema više puta.
Hvala ti što si moj dom,
moj oslonac, moj mir,
što si svjetlo koje nikad ne prestaje,
što si ljubav koja uvijek vjeruje
i srce koje me vodi nazad na pravi put.
Mirela, zauvijek zahvalan,
zauvijek tvoj,
dok god dišem, dok god postoji svjetlo,
ja sam tvoj.